Kuhinjske krpe mogu neugodno mirisati čak i neposredno nakon pranja, a uzrok često nije u perilici. Mokra krpa kojom smo obrisali radnu površinu, ruke ili proliveno mlijeko nerijetko satima čeka zgužvana u zatvorenoj košari za rublje. U toplom i vlažnom materijalu mikroorganizmi se lakše razmnožavaju, dok se masnoće i ostaci hrane postupno uvlače među vlakna.
Naknadno dodavanje velike količine mirisnog deterdženta može samo privremeno prikriti problem. Za trajno svježije krpe važnije je što s njima radimo između dviju upotreba i kako ih čuvamo do sljedećeg ciklusa pranja.
Vlaga, masnoća i hrana ostaju zarobljene u vlaknima
Kuhinjska krpa tijekom jednog dana dolazi u dodir s mnogo različitih nečistoća. Njome brišemo mokre ruke, kapljice vode oko sudopera, masne tragove sa stola, a katkad i ostatke umaka ili drugih namirnica.
Pamučna vlakna dobro upijaju vlagu, što ih čini praktičnima, ali mokra i zgužvana krpa sporo se suši. Ostane li u kanti ispod sudopera ili zatvorenoj košari s drugim rubljem, neugodan miris može se razviti prije nego što uopće uključimo perilicu.
Posebnu pozornost treba posvetiti krpama koje su došle u dodir sa sirovim mesom, ribom ili jajima. Njima nije preporučljivo nastaviti brisati posuđe i radne površine. Treba ih odvojiti, ostaviti da se osuše na prozračnom mjestu i što prije oprati prema uputama na etiketi.
Miris se lakše zadržava i u starim krpama s tvrdim, zasićenim vlaknima. Materijal koji više ne upija dobro, ostaje mastan nakon pranja ili ima vidljiva oštećenja vjerojatno je došao do kraja svoje uporabljivosti.
Preniska temperatura i previše deterdženta mogu pogoršati rezultat
Pranje na kratkom programu i niskoj temperaturi ne mora biti dovoljno za jako zaprljane kuhinjske krpe. Temperaturu uvijek treba prilagoditi deklaraciji proizvoda. Mnoge bijele pamučne krpe podnose pranje na 60 stupnjeva, dok obojeni ili osjetljiviji materijali mogu zahtijevati blaži program.
Više deterdženta ne znači nužno čišće rublje. Prevelika količina može se teže isprati, osobito u prepunjenom bubnju, pa u vlaknima ostaje sloj koji zadržava nečistoću i miris. Deterdžent zato valja dozirati prema tvrdoći vode, količini rublja i stupnju zaprljanosti.
Omekšivač također nije uvijek dobar izbor za kuhinjske krpe. Može obložiti vlakna i smanjiti njihovu sposobnost upijanja. Želimo li funkcionalnu krpu, potpuno ispiranje važnije je od snažnog mirisa parfema.
ZANIMLJIVO: Predmeti u kućanstvu koje koristimo predugo – i zašto to nije bezazleno
Kako pravilno skupljati, prati i sušiti kuhinjske krpe
Upotrijebljenu mokru krpu najprije treba potpuno raširiti preko sušila, ruba košare ili druge prozračne površine. Tek osušena može pričekati pranje bez stvaranja vlažne hrpe. Ne treba je ostavljati zgužvanu na dnu sudopera niti zatvarati u plastičnu vrećicu.
Kuhinjske krpe korisno je prati odvojeno od odjeće, osobito ako su masne ili jako zaprljane. Bubanj ne treba napuniti do kraja jer je za učinkovito okretanje i ispiranje potreban prostor. Tvrdokorne mrlje bolje je prethodno obraditi prikladnim sredstvom nego ih pokušavati nadvladati dodatnom dozom deterdženta.
Nakon završetka programa krpe treba odmah izvaditi. Rublje koje satima ostane u zatvorenom bubnju ponovno postaje vlažno i može dobiti ustajao miris. Sušenje na zraku, uz dovoljno razmaka među tkaninama, obično daje najbolji rezultat.
Pojavi li se miris i na drugom rublju, treba provjeriti perilicu. Vlažna brtva, neočišćena ladica za deterdžent i prljav filtar mogu biti dodatni izvor neugodnih mirisa. Ipak, kod kuhinjskih krpa najjednostavnija promjena često donosi najveću razliku: ne dopustiti im da mokre čekaju pranje.
