Stjepan Jimmy Stanić, jedan od najdugovječnijih i najprepoznatljivijih hrvatskih glazbenika, preminuo je 30. kolovoza 2026. u 98. godini života, objavila je Hrvatska radiotelevizija. Pjevač, gitarist, kontrabasist i zabavljač ostavio je iza sebe karijeru dulju od sedam desetljeća, duboki bariton koji se prepoznavao nakon nekoliko taktova te pjesme koje su povezivale jazz, swing, šlager i humor.
Jimmy je nastupao gotovo do kraja života. Na pozornici nije bio samo izvođač koji bi otpjevao pjesmu i povukao se pred orkestrom. Publiku je osvajao dosjetkama, pričama, elegancijom i osjećajem za trenutak, zbog čega su njegovi koncerti često bili podjednako glazbeni program i susret s vrhunskim zabavljačem.
Od kontrabasa do glasa koji su poznavale generacije
Stanić je rođen 29. siječnja 1929. u Zagrebu. Profesionalno je počeo nastupati 1951. kao gitarist, pjevač i kontrabasist, no njegov bogati bariton ubrzo je postao glavni instrument. Prve ploče na 78 okretaja snimio je sredinom pedesetih godina, u razdoblju u kojem su radio, plesnjaci i festivalske pozornice stvarali prve velike zvijezde domaće popularne glazbe.
Krajem pedesetih preselio se u Beograd, a od 1960. do 1964. nastupao je na zapadnoeuropskim pozornicama. U njegovu su se repertoaru susretali američki standardi, domaći šlageri, sentimentalne melodije i humoristične pjesme. Ta širina omogućila mu je da opstane kroz velike promjene ukusa, diskografije i načina na koji publika sluša glazbu.
Posebno mjesto u njegovu radu imao je jazz. Nije ga tretirao kao zatvoreni žanr namijenjen samo poznavateljima, nego ga je približavao širokoj publici lakoćom fraziranja, muzikalnošću i neposrednim nastupom. Ozbiljnim pjesmama znao je dati toplinu, dok je duhovite pretvarao u male scenske priče.
Nadimak nije dobio po pjesmi „Kauboj Đimi”
Jedna od najpoznatijih priča iz njegove karijere odnosi se na pjesmu “Kauboj Đimi”, odnosno “Cowboy Jimmy”. Snimio ju je 1955. kao član Vokalnog ansambla Nikice Kalogjere. Često se pretpostavljalo da je po toj pjesmi dobio nadimak, ali dogodilo se suprotno: u glazbenim su ga krugovima već zvali Jimmy, pa je pjesma odabrana upravo za njega.
Snimka ga je približila širokoj publici i najavila osobine koje će ga pratiti desetljećima: prepoznatljiv glas, humor i sposobnost da naizgled jednostavnu pjesmu učini potpuno svojom.
Četiri pjesme po kojima ćemo pamtiti Jimmyja Stanića
Kauboj Đimi
“Kauboj Đimi” pripada počecima njegove diskografije i ostaje nerazdvojivo povezan s njegovim imenom. Vedra country and western dosjetka sredinom pedesetih osvojila je radijski eter i pomogla izgraditi lik šarmantnog Jimmyja kakav je ostao u kolektivnom sjećanju.
Prolazi sve
“Prolazi sve” jedan je od njegovih ključnih evergreena. Stanić ju je izveo na Zagrebačkom festivalu 1965., a uz glazbu Ive Körblera sam je napisao stihove. Pjesmu je ponovno snimio više od pola stoljeća poslije za album “91+”, povezujući dva vrlo udaljena razdoblja svoje karijere.
Kukavica
“Kukavica” je među naslovima koje je HRT izdvojio uz vijest o njegovoj smrti. U njoj se prepoznaje spoj starinskoga šlagerskog ugođaja i interpretacije koja nije ovisila o velikim gestama, nego o boji glasa i načinu na koji je Stanić oblikovao svaku frazu.
Moja kobila Suzy
“Moja kobila Suzy” predstavlja njegovu humorističnu, zabavljačku stranu. Pjesma pokazuje zašto Jimmyja nije moguće opisati samo kao pjevača: ritam, tekst, izraz lica i komunikacija s publikom zajedno su činili nastup koji se pamtio.
Aktivan je ostao i nakon devedesetoga rođendana
Na albumu “91+”” ponovno je snimio dio repertoara, a u pjesmi „Dimnjačar” pridružila mu se supruga Barbara, dugogodišnja životna i glazbena partnerica. Održao je i koncert sa Zagrebačkom filharmonijom, poslije objavljen pod naslovom “Prolazi sve”.
Ti projekti nisu bili samo pogled unatrag. Pokazali su da su želja za nastupom, humor i glazbena znatiželja ostali prisutni do duboke starosti.
Stanić je 2013. dobio Porina za životno djelo. Priznanje je potvrdilo mjesto umjetnika koji je sudjelovao u razvoju hrvatske zabavne i jazz glazbe, ali njegovu važnost nisu određivale samo nagrade. Bio je veza s razdobljem plesnih orkestara, radijskih evergreena i izvođača koji su publiku morali osvojiti uživo.
Njegovim odlaskom završilo je jedno iznimno dugo poglavlje hrvatske glazbe. Ostaju snimke, humor, bariton i rijetka scenska lakoća čovjeka koji je znao da pjesma ne prestaje posljednjim tonom ako je publika ponese sa sobom.
