Plastična boca, posuda za ostatke ručka, tava s neprianjajućim premazom i daska za rezanje nalaze se u gotovo svakoj kuhinji. Nije ih potrebno odmah baciti samo zato što su napravljene od određenog materijala. Ipak, način na koji ih koristimo i stanje u kojem se nalaze mogu napraviti veliku razliku.
Posebno treba obratiti pozornost na jako istrošene predmete, plastiku koja nije namijenjena zagrijavanju te posuđe koje se redovito pregrijava. Neke popularne tvrdnje s društvenih mreža pritom su previše dramatične.
1. Plastične boce: problem nije tako jednostavan kao što zvuči
Mikroplastika je pronađena i u vodi za piće, uključujući flaširanu vodu. Međutim, iz toga još ne možemo zaključiti da je svaka voda iz plastične boce opasna za zdravlje.
Europska agencija za sigurnost hrane navodi da su mikro- i nanoplastične čestice pronađene u hrani i vodi, ali trenutačno još nema dovoljno podataka za konačnu procjenu njihovih mogućih učinaka na ljudsko zdravlje.
Ako često nosite vodu sa sobom, višekratna boca od stakla ili nehrđajućeg čelika može biti praktičan način da smanjite korištenje jednokratne plastike. To ipak nije isto kao tvrdnja da morate odmah baciti svaku plastičnu bocu.
Posebno nema smisla tjednima ponovno koristiti tanku jednokratnu bocu ako se izgrebala, deformirala ili ju je teško dobro oprati.
2. Plastične posude nisu sve jednake
Često se može pročitati da “kemikalije iz plastike prelaze u svu hranu”. To je preširoka tvrdnja.
Materijali koji dolaze u dodir s hranom u Europskoj uniji podliježu pravilima upravo zato što određene tvari iz ambalaže ili posuđa mogu prijeći u hranu. Pri procjeni sigurnosti uzimaju se u obzir količine koje mogu migrirati i njihova toksičnost.
Najjednostavnije pravilo u kuhinji zato glasi: plastičnu posudu koristite onako kako je predvidio proizvođač.
Ako nije označena kao primjerena za mikrovalnu pećnicu ili vruću hranu, nemojte je koristiti za tu namjenu. Stara, ispucala, deformirana ili jako izgrebana posuda također je dobar kandidat za zamjenu.
Za često podgrijavanje hrane staklena posuda može biti jednostavniji izbor jer nema dvojbe je li određena plastika namijenjena visokim temperaturama.
3. Izgrebana teflonska tava nije automatski “otrovna”
Ovdje vrijedi razbiti jedan od najraširenijih kuhinjskih mitova.
Njemački Savezni institut za procjenu rizika navodi da se pri pravilnoj uporabi tava s PTFE neprianjajućim premazom ne očekuju štetni učinci na zdravlje. Čak ni slučajno gutanje vrlo sitnih čestica koje se odvoje s ogrebanog premaza prema trenutačnim saznanjima ne predstavlja očekivani zdravstveni rizik.
Pravi problem je jako pregrijavanje prazne tave. Kod temperatura oko 360 °C i više PTFE se može početi razgrađivati, pri čemu mogu nastati plinovi štetni za zdravlje. Zato praznu neprianjajuću tavu ne treba ostavljati na snažno zagrijanoj ploči, posebno na indukciji ili plinskom štednjaku gdje temperatura može brzo porasti.
Duboko oštećenu tavu ipak ima smisla zamijeniti. Ne zato što će vas jedna ogrebotina otrovati, nego zato što je premaz istrošen i tava više ne radi kako bi trebala.
Ako želite izbjeći neprianjajuće premaze, nehrđajući čelik i lijevano željezo dobra su dugotrajna alternativa.
4. Stare daske za rezanje: važnije su brazde nego materijal
Ni tvrdnja da je drvena daska uvijek higijenskija od plastične nije potpuno točna.
Američka služba za sigurnost hrane navodi da se za pripremu hrane mogu koristiti i drvene i plastične daske. Ključno je njihovo stanje i pravilno čišćenje.
Problem nastaje kada se na površini pojave duboke brazde od noža koje je teško očistiti. U njima mogu ostati ostaci hrane i mikroorganizmi. Preporučujemo zamjenu pretjerano istrošenih dasaka, ne glede na to jesu li drvene ili plastične.
Koristan je još jedan jednostavan trik: jednu dasku koristite za sirovo meso i ribu, drugu za kruh, voće i povrće. Tako se smanjuje mogućnost prijenosa bakterija na hranu koja se poslije neće termički obraditi.
Dakle, nije potrebno otvoriti kuhinjske ormariće i sve plastično odmah baciti. Bolje je provjeriti četiri stvari: je li predmet namijenjen načinu na koji ga koristite, je li oštećen, može li se dobro očistiti i izlažete li ga temperaturama za koje nije predviđen.
Upravo su te sitnice u svakodnevnoj uporabi puno važnije od dramatične oznake da se u kuhinji skriva “otrov”.
