U subotnje prijepodne palačinke imaju svoj ritam.
Najprije se na stolu pojavi velika zdjela, zatim pjenjača, brašno, jaja i mlijeko, a kuhinja se polako pretvara u mjesto oko kojeg se okupljaju ukućani. Netko čeka prvu palačinku, netko već priprema pekmez, čokoladni namaz ili mljevene orahe, a netko samo prolazi kroz kuhinju jer ga je privukao poznati miris. Recept za palačinke 50 komada nije samo veća mjera običnog recepta. To je priprema za obiteljsko druženje, rođendan, izlet, školski dan, radnu akciju ili nedjelju u kojoj se zna da će ih netko jesti cijelo poslijepodne.
Palačinke su jedno od onih jela koja ne traže svečan razlog. Dobro podnose različite ukuse, lako se pune slatkim ili slanim nadjevima i još bolje nestaju dok su tople. Veća količina donosi i jednu posebnu prednost: kuhinja se zaprlja jednom, a na stolu ostane dovoljno palačinki za više trenutaka u danu.
Smjesa za 50 palačinki traži mirnu ruku
Za približno 50 tankih palačinki najčešće je dovoljna smjesa od 8 jaja, oko 1,5 litre mlijeka, 1 litre mineralne vode, približno 1,2 kilograma glatkog brašna, malo soli, dvije do tri žlice šećera i nekoliko žlica ulja. Količina brašna može lagano varirati, jer nije svako brašno jednako, a ni svaka tava ne traži istu gustoću smjese.
Smjesa ne smije biti teška ni pregusta. Dobre palačinke nastaju iz tijesta koje se lijepo razlijeva po tavi, ali nije toliko rijetko da puca pri okretanju. U velikoj zdjeli najprije se razmute jaja, šećer i sol, zatim se dodaje dio mlijeka, pa brašno, a ostatak tekućine ulazi postupno. Mineralna voda smjesi daje lakoću, a nekoliko žlica ulja pomaže da se palačinke peku ravnomjernije i manje lijepe za tavu.
U mnogim kuhinjama smjesa tada odstoji barem dvadesetak minuta. To kratko čekanje nije dramatičan korak, ali se osjeti. Brašno se bolje poveže s tekućinom, mjehurići se smire, a palačinke postaju podatnije.
Pečenje koje uspori kuću
Pečenje 50 palačinki ne događa se na brzinu. To je posao koji traži malo vremena, ali baš u tome leži njegov šarm. Tava se dobro zagrije, premaže se s malo ulja, a zatim se smjesa izlije u tankom sloju. Prva palačinka često služi kao proba, jer pokaže je li smjesa pregusta, je li tava dovoljno topla i treba li dodati još malo tekućine.
Nakon nekoliko komada ruka pronađe ritam. Smjesa se zahvati kutljačom, tava se lagano okrene, rubovi počnu dobivati boju, a palačinka se odvoji gotovo sama. U tom ponavljanju ima nečeg smirujućeg. Palačinke se slažu jedna na drugu, tanjur postaje sve viši, a razgovor u kuhinji nekako prirodno uspori.
Nadjevi koji mijenjaju isti recept
Pedeset palačinki rijetko završi s jednim nadjevom. Dio će otići s pekmezom od marelica ili šljiva, dio s čokoladnim namazom, a netko će posegnuti za šećerom i orasima, sirom, medom ili limunom. Upravo je zato velika količina zahvalna. Isti osnovni recept može postati nekoliko različitih malih obroka.
Ako dio palačinki ostane, dobro podnose hladnjak. Pokrivene se mogu čuvati do sljedećeg dana, a zatim kratko ugrijati na tavi. U nekim kućama upravo su hladne palačinke najbolji kasni zalogaj, onaj koji nestane bez tanjura i bez velikog razgovora.
Miris koji se vraća kroz dan
Recept za palačinke 50 komada pripada jelima koja ne završavaju zadnjom ispečenom palačinkom. Njihov miris ostaje u kuhinji, na tanjuru ostaje izbor nadjeva, a netko će se još nekoliko puta vratiti po “samo jednu”. U tome je možda i razlog zbog kojeg se palačinke toliko dugo drže u obiteljskim kuhinjama.
Nisu zahtjevne, nisu skupe i ne glume veliko jelo. Pojave se u običnom danu, ispune ga toplinom i ostave osjećaj da je netko odvojio vrijeme za druge. Ponekad je upravo to najbolji recept.
