Jedna riječ nikad nije bila dovoljna. Ako u Hrvatskoj nekoga pitate za rajčicu, gotovo svi će znati na što mislite. No čim razgovor postane malo domaći, ljetni ili dalmatinski, ista se namirnica počinje zvati drukčije. Netko će reći rajčica, netko paradajz, netko pomidor, a na obali će se čuti i pome, pomadore ili pomidori. I svi će, najčešće, misliti na isti crveni plod koji ljeti završava u salati, šalši, sendviču, juhi, umaku ili ravno s vrta u ruci.
Upravo je zato rajčica zanimljiva i izvan kuhinje. Ona je mala jezična karta Hrvatske. Po načinu na koji je netko naziva često se može naslutiti odakle dolazi, kako govori njegova obitelj ili gdje je proveo ljeta. Nije riječ samo o pravilnom i nepravilnom izrazu. Riječ je o navici, podneblju i jeziku koji se prenosi za stolom.
Rajčica je standardna, ali paradajz je mnogima prirodniji
U standardnom hrvatskom jeziku najčešće se koristi riječ rajčica. To je oblik koji ćete vidjeti u kuharicama, školskim tekstovima, službenim receptima, deklaracijama proizvoda i novinskim člancima. Ako pišete formalno, rajčica je najsigurniji izbor.
No u svakodnevnom govoru vrlo je raširen i izraz paradajz. Mnogi ga koriste bez razmišljanja, osobito u kontinentalnim krajevima i u neformalnom razgovoru. Netko će na tržnici tražiti “kilu paradajza”, kod kuće narezati “paradajz salatu”, a u vrtu provjeravati je li “paradajz konačno pocrvenio”.
Tu nema velikog sukoba. Rajčica zvuči urednije i književnije, paradajz domaće i svakodnevno. Razlika je često više u tonu nego u značenju.
Pomidor, pomidori i pome nose miris obale
Na Jadranu se često čuju izrazi pomidor i pomidori. U Dalmaciji, Istri i priobalnim mjestima te riječi imaju poseban prizvuk. Ne zvuče kao stavka s popisa za trgovinu, nego kao dio ljetnog ručka. Pomidori idu u šalšu, uz ribu, u salatu s kapulom, na kruh s maslinovim uljem ili u teću koja krčka dok se kuća puni mirisom ljeta.
U nekim dalmatinskim govorima čuje se i pome. Taj je izraz kraći, mekši i izrazito lokalno obojen. Netko tko kaže pome najčešće ne govori samo o povrću, nego priziva cijeli način života: vrt iza kuće, kamenu kuhinju, ručak u hladu i plod koji se ne kupuje uvijek u trgovini, nego se ubere kad je najzreliji.
Pomadore zvuče starinski, ali mnogima vrlo poznato
Izraz pomadore također pripada priobalnom i otočnom jezičnom svijetu. Neće ga svi Hrvati koristiti, ali mnogi će ga prepoznati, osobito oni koji imaju veze s Dalmacijom, otocima ili starijim govorom svojih obitelji.
Takve riječi često prežive upravo zato što su vezane uz hranu. Ljudi mogu promijeniti školu, posao i grad, ali način na koji su kod kuće zvali rajčice često ostane isti. Zato se za stolom još uvijek čuju riječi koje možda ne bi završile u službenom tekstu, ali savršeno pripadaju kuhinji.
Jedna namirnica, više hrvatskih jezika za istim stolom
Zanimljivo je da se o rajčici može razgovarati gotovo kao o obiteljskom nasljeđu. Baka kaže pomidori, majka paradajz, dijete u školi uči rajčica. Nitko se pritom nužno ne zbunjuje. Hrvatski jezik u svakodnevici nije jednoličan, a hrana je jedno od mjesta gdje se te razlike najljepše vide.
Na tržnici se zato može dogoditi da prodavač napiše “rajčica”, kupac pita za “paradajz”, a netko treći sa strane komentira da su “pomidori ove godine baš slatki”. Svi se razumiju, ali svaka riječ nosi svoj mali komadić kraja iz kojeg dolazi.
Riječ koja otkriva više od okusa
Rajčica je u Hrvatskoj mnogo više od ploda koji ljeti režemo u zdjelu. Ona je dio vrta, tržnice, obiteljskog ručka i lokalnog govora. Netko će uvijek ostati vjeran rajčici, netko nikada neće odustati od paradajza, a nekome će jedino pomidori zvučati dovoljno toplo i pravo.
Možda je baš u tome ljepota jezika. Isti plod, ista sezona, ista salata, a toliko različitih riječi. Dovoljno je poslušati kako netko govori o rajčicama i već ste malo bliže njegovu kraju, njegovoj kuhinji i njegovu ljetu.
