Prosinac je mjesec u kojem se čini da se sve događa istodobno. Svjetla u gradovima su jaka, rasporedi prenatrpani, razgovori glasni. Upravo zato povlačenje u šumu u ovom razdoblju za mnoge predstavlja iznenađujuće učinkovit protuotrov. Ne radi se o bijegu od blagdana, nego o povratku nečemu osnovnijem, sporijem i prirodnijem.
Šetnje kroz šumu zimi imaju drugačiji karakter nego u ostalim godišnjim dobima. Priroda je tiša, zrak hladniji, koraci promišljeniji. Sve to utječe i na čovjeka.
Tišina koja liječi preopterećene misli
Prosinačka šuma jedno je od rijetkih mjesta gdje tišina nije prazna. Bez lišća, bez zujanja kukaca i bez mnoštva ljudi, zvukovi gube oštrinu. Šuštanje grana, udaljeni pjev ptice ili škripanje snijega pod nogama djeluju umirujuće na živčani sustav. Istraživanja već dugo pokazuju da hodanje u prirodi snižava razinu hormona stresa. Zimi je taj učinak često još izraženiji jer nema vizualnih smetnji koje bi tražile pažnju. Misli se same od sebe smiruju.
Manje podražaja, više prisutnosti
U šumi u prosincu ima manje svega. Manje boja, manje kretanja, manje informacija. Upravo taj nedostatak podražaja omogućuje čovjeku da se lakše usredotoči na sadašnji trenutak. Hodanje postaje ujednačen ritam, disanje se produbljuje, pogled se zadržava na detaljima koje bismo inače previdjeli. Ta sporost nije gubitak vremena. Ona je oblik regeneracije koji je u posljednjim tjednima godine često nužan.
Povezanost s prirodnim ciklusom
Zima u prirodi znači mirovanje. Drveće se ne natječe za pažnju, tlo miruje, život se povlači prema unutra. Čovjek je dio istog ciklusa, iako na to često zaboravlja.
Šetnje kroz šumu u prosincu pomažu shvatiti da nije potrebno stalno biti aktivan. I odmor je dio procesa. Ta je misao u blagdansko vrijeme, kada se od ljudi očekuje stalna energija, posebno dragocjena.
Šuma kao prostor za razmišljanje
Prosinac je za mnoge vrijeme refleksije. Ne one formalne, zapisane u planerima, nego tihe. Šuma nudi prostor u kojem se misli mogu razvijati bez prekida. Bez obveze da moraju voditi do zaključka. Mnoge odluke koje sazru u siječnju zapravo se počnu oblikovati tijekom prosinačke šetnje. Ne kao odluka, nego kao osjećaj.
Tjelesna korist u hladnijim danima
Hodanje na hladnom zraku jača otpornost, potiče cirkulaciju i poboljšava san. Zimi tijelo funkcionira drugačije nego ljeti. Svaki korak zahtijeva nešto više energije, što pozitivno djeluje na tijelo, a da ga pritom ne opterećuje.
Osim toga, prirodno svjetlo, čak i za oblačnih dana, pomaže regulirati biološki ritam koji je u prosincu često narušen.
Povlačenje koje nije usamljenost
Važno je naglasiti da povlačenje u šumu ne znači usamljenost. Riječ je o svjesnom odmaku od buke, a ne od ljudi. Mnogi se nakon takve šetnje vraćaju prisutniji, strpljiviji i otvoreniji za kontakt. Šuma ne zahtijeva razgovor, ne nudi odgovore, ali pruža prostor u kojem se čovjek može ponovno uskladiti sa sobom.
Zašto baš prosinac?
Prosinac je simboličan kraj, ali i tiha priprema za novo. Šuma u tom razdoblju nosi tu simboliku bez riječi. Povlačenje u nju nije trend, nego potreba koju tijelo i misli često već same signaliziraju. Ponekad je dovoljna i kratka šetnja da se godina završi mirnije nego što je započela.
